Karl Alexander Röhler sa Sveučilišta u Bremenu: Prikaz knjige Ralfa Vogta - Oživljeni terapijski objekti (Beseelbare Therapieobjekte)

Knjiga Ralfa Vogta pruža utemeljen doprinos aktualnoj raspravi o približavanju psihoanalize i tjelesne terapije, koja se poslednjih godina intenzivirala zahvaljujući recepciji rezultata istraživanja ponašanja novorođenčadi.

U tom kontekstu predstavlja primjena oživljenih terapijskih objekata novi i za ovu raspravu izuzetno plodni terapijski pristup koji je razvio autor sâm. Ralf Vogt, psihoanalitičar i psihoterapeut za traume, već godinama radi u vlastitoj ordinaciji i trasira nove puteve u odnosu između terapeuta i pacijenta, prije svega zahvaljujući svojim promišljanjima stečenim u svakodnevnom praktičnom radu sa klijentima. Iako polazi od psihoanalitičkog koncepta, težište njegovog terapeutskog rada predstavlja inscenacija niza akcija, sekvenci tjelesne terapije, koje pacijentima pružaju priliku da se suoče sa internaliziranim odgojiteljima (takozvanim introjektima).

To im omogućava da se distanciraju od (često preteranih i pogubnih) zahtjeva tih introjekata kao i od interpersonalnih projekcija koje ih najčešće prate, te da zahvaljujući istovremenom jačanju vlastitog identiteta smelije krenu u ostvarenje životnih ciljeva, što je pogotovo važno pri tretmanu trauma, dakle poremećaja izazvanih potresnim doživljajima. Ali, očigledno je da je Vogtova kombinacija analitičkog strukturiranja i spontanih akcija djelotvorna i pri liječenju klasičnih poremećaja kao što su depresija ili narcistički poremećaji ličnosti. Plišane životinje, strunjače i objekti punjeni pjenastim materijalom koje je autor sâm kreirao, a primijenjeni kao oživljeni terapijski objekti imaju, govoreći sasvim uopćeno, posredničku funkciju između analitičkog uvida i tjelesnih impulsa. Tuga se daleko bolje može obraditi kada je otjelotvorena u ogromnoj, crnoj vreći. Objekti preuzimaju teška ili difuzna osjećanja i pomažu da se ona konkretiziraju i usredotočeno obrade. U interakciji pacijenta, terapeuta i prethodno oživljenog terapijskog objekta mogu se posebno jasno pokazati negativni utjecaji introjekata na pacijentovu okolinu i na njega samog. Time se pacijent motivira na promjenu, koju može isprobati uz pomoć terapijskih objekata na licu mjesta.

Vogt je na osnovi dosadašnjih iskustava sa vlastitom metodom, čiju pouzdanost redovno provjerava anketirajući pacijente pomoću znanstveno utemeljenih upitnika, uvjeren da je efektivnija od dosadašnjih postupaka i da omogućava kako terapeutu tako i pacijentu da bolje kontroliraju terapijski proces. Osim toga prednost Vogtove metode je u tome što ne predstavlja terapijski postupak u klasičnom smislu, već je univerzalna, dakle može se primijeniti u okviru većine ustaljenih psihoterapijskih metoda.

Sadržaj knjige:
Nakon kritičkog i čitanja vrijednog pregleda etabliranih psihoterapijskih metoda (komprimiranog na samo 20 stranica!) slijedi prikaz Vogtovog terapijskog postupka strukturalno insceniranih sekvenci u univezalnom terapijskom kontekstu. Na narednih 100 stranica iscrpno, ali ipak sažeto slijede opisi slučajeva iz vlastitog terapijskog rada, kako sa individualnim klijentima, tako i u pogledu primjene postupka u grupnoj terapiji. Cjelinu zaokružuju statistički rezultati anketa i dodatak sa fotografijama u boji na kojima je prikazana primjena autorovih terapijskih objekata.

<< natrag